Turizam

TURIZAM DUGOPOLJE – ATRAKCIJE U OKRUŽENJU

ŠPILJA VRANJAČA
Špilja Vranjača nalazi se u srcu Dalmatinske zagore, u naselju Kotlenice, 10 minuta vožnje od Dugopolja. Špilja je smještena u podnožju središnjega dijela planine Mosor, s njegove sjeverne strane i sastoji se od dva dijela. Ulazni dio, bez špiljskih ukrasa, poznat je mještanima od davnina, dok je drugi dio otkrio vlasnik zemljišta na kojemu se nalazi špilja, g. Stipe Punda, 1903. godine. Špilja je za turiste otvorena 1929. godine. Iz prve ulazne dvorane dolazi se kroz mali prirodni hodnik u drugu dvoranu, koja se sastoji od 9 manjih dijelova prepunih špiljskih ukrasa raznih oblika i boja. Specifičnost ove špilje je da je unutarnja temperatura konstantna cijele godine i iznosi oko 15⁰C. Prepuna stalaktita i stalagmita, špiljskih stupova i arkada, Vranjača je jedan od najljepših bisera prirode krškog kraja, a 1963. godine proglašena je zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode. Nedaleko od ulaza u špilju Vranjaču nalazi se i polazna točka planinarskih staza koje vode prema vrhu Vickov stup (1325 m). Organiziranjem posjeta špilji, čuvanjem i skrbi o špilji bavi se trgovački obrt obitelji Punda iz Kotlenica.

 

PLANINA MOSOR
Naselje Dugopolje smjestilo se uz istoimeno polje ispod sjevernih padina planine Mosor. Podrijetlo naziva Mosor ima nekoliko značenja. Prema nekim izvorima Mosor je dobio ime po latinskom izrazu Mons Aureus = zlatna planina, dok drugi izvori govore da je ime Mosor nastalo od ilirskih riječi mol = brdo i sor = izvor. Uistinu, Mosor je planina s mnogo malih izvora pitke vode. Planinarske staze od lokaliteta Plitača u Dugopoljskom polju vode prema vrhu Ljubljan (1262 m) dok prema vrhu Vickov stup (1325 m) vode planinarske staze iz zaseoka Punde u naselju Kotlenice, nedaleko špilje Vranjače. Još jedna manje zahtjevna i kraća staza vodi iz zaseoka Balići-Džakići u Dugopolju preko manje špilje pod nazivom Balića pećina/Kraljeva peć do ostataka ilirske utvrde Gradina (480 m). Sjeverne padine Mosora bogate su škrapama, ponikvama i kraškim jamama, a planina obiluje i biljnim i životinjskim endemičnim vrstama. Upravljanjem, čišćenjem i održavanjem staza bavi se Hrvatsko planinarsko društvo ”Ljubljan” iz Dugopolja.

RIMSKA CESTA
Rimska cesta – ostaci antičkih cestovnih komunikacija Na predjelu Kurtovići-Klapavice na ostacima nekadašnjih antičkih cestovnih komunikacija nalazi se tematska pješačka staza – Rimska cesta koja se danas proteže uz rubna područja općina Dugopolje i Klis. Staza je očuvana u duljini od 1,5 rimsku milju (oko 2 km), a ostaci ove cestovne komunikacije odgovaraju osnovnom pravcu rimskih cesta koje su se napuštajući antički grad Salonu, administrativno središte rimske provincije Dalmacije, preko Kliškog prijevoja pružale duž dugopoljske visoravni i kod zaselka Kapela razdvajale u dva smjera; prema naselju Aequum (današnji Čitluk kod Sinja) i prema vojnom logoru Pons Tiluri (današnji Gardun kod Trilja). Ovaj prometni pravac bio je u uporabi kao kolna cesta vjerojatno do 7. stoljeća i velike seobe naroda koja je preplavila negdašnji prostor Rimske Dalmacije. Kao i prije dvije tisuće godina Dugopolje je i danas sjecište prometnih pravaca koji spajaju obalu i unutrašnjost Dalmacije, sjever i jug Hrvatske. Arheološka istraživanja još uvijek se vrše na ovoj Rimskoj cesti…

KRALJEVA PEĆ
I dok je južna strana Mosora puno poznatija planinarima i vikend izletnicima, sjeverna strana, osim špilje Vranjače, krije brojne špilje, jame i izvore pitke vode poznate uglavnom mještanima Dugopolja, planinarima HPD-a ”Ljubljan” iz Dugopolja i njihovim prijateljima koji u sve većem broju posjećuju ovu stranu ove prelijepe planine. Ukoliko se iz Dugopolja uputite prema zaseoku Balići-Džakići planinarska markacija vas iz naselja upućuje na Kraljevu peć. Špilja koja je na nekim planinarskim kartama ucrtana i pod nazivom Balića pećina udaljena je od naselja samo 20 minuta laganog uspona. Kraljeva peć jedinstveni je prirodni fenomen. Ulaza širokog oko 40 metara i visokog 20 do 30 metara, špilja je duboka oko 110 metara. Kraljeva peć ne obiluje špiljskim ukrasima, a dio špilje prekriven je grmljem i vegetacijom. Iako u špilji još uvijek ne postoje uređene staze dobar dio špilje dostupan je prosječnim planinarima laganim spuštanjem uz rub dvorane.